Azerbejdžan, Gruzija, Kipar (14 dana)
Plan puta: Beograd-Budimpešta (kombi prevoz), Budimpešta-Baku (avion), Baku-Tbilisi (voz), Tbilisi-Kutaisi (bus), Kutaisi-Larnaka (avion), Larnaka-Beograd (avion)
Putovanje iz avgusta/septembra 2018. godine
Dan 1 – Polazak iz Beograda u ranim popodnevnim satima, kombi prevozom do aerodroma u Budimpešti. Wizzair let u 23:55
Dan 2 – Dolazak u Baku (Azerbejdžan) u ranim jutarnjim satima (05:30 – vremenska zona je +2h u odnosu na Srbiju). Smeštaj u hotel, pa odmah u obilazak i šetnju po gradu 🙂
Dan 3 – Odlazak na izlet u okolinu Bakua (Gobustan nacionalni park, hram vatre…)
Dan 4 – Odlazak na izlet u Kinalug (oblast Kuba)
Dan 5 – Još jedan dan u celosti posvećen Bakuu :). Polazak za Tbilisi (Gruzija) vozom u 21:30.
Dan 6 – Dolazak u Tbilisi oko 12h. Smeštaj u hotel, pa – naravno – odmah u šetnju po gradu 🙂
Dan 7 – Odlazak na izlet do Kavkaza
Dan 8 – Odlazak na izlet u okolinu Tbilisija (“duž Velikog puta svile“)
Dan 9 – Polazak za Kutaisi busom u 9h. Dolazak u Kutaisi i smeštaj u hotel u ranim prepodnevnim satima. Obilazak i šetnja po gradu
Dan 10 – Polazak za Laranku (Kipar) avionom; planirani Wizzair let u 12:45 odložen za 17:30 tako da smo u Larnaku stigle u večernjim satima (Kipar je u vremenskoj zoni +1h u odnosu na Srbiju)
Dan 11 – Obilazak grada (+ uživanje na plaži :))
Dan 12 – Odlazak u Nikoziju (autobusom); povratak u Larnaku u popodnevnim satima
Dan 13 – Larnaka
Dan 14 – Povratak za Beograd (avionom) u popodnevnim satima – Wizzair let u 16:25 (sletanje u BG u 18:10)
Za ulazak u Azerbejdžan, potrebna vam je viza. Turistička viza za jedan ulazak (u maksimalnom trajanju do 90 dana) košta 20 dolara. Proces dobijanja vize veoma je jednostavan: zahtev se podnosi i plaća preko interneta (https://www.evisa.gov.az/en/), a viza na vašu e-mail adresu stiže tokom 72 sata. Prethodno je potrebno samo da skenirate prvu stranu pasoša (sa slikom). Na pomenutom sajtu možete naći detaljno uputstvo kako je obrazac potrebno popuniti i kako skenirana stranica pasoša treba da izgleda.
Wizzair leti iz Budimpešte do Bakua, a karte mogu koštati oko 40 EUR u jednom pravcu (bez čekiranog prtljaga). Od aerodroma do smeštaja lako je (a i jeftino) doći taksijem ili transferom koji vam ponudi ho(s)tel (ta usluga nekad čak može biti i besplatna, kao u našem slučaju).
Što se smeštaja tiče, kao što je već pomenuto u našem tekstu o Azerbejdžanu, uglavnom ćete naići na privatne kuće pretvorene u ho(s)tele, a sobu možete naći čak i po ceni od 7 EUR noćenje po osobi. Pošto je ovo bio naš prvi odlazak u Baku, rezervacija hotela nam se činila bezbednijom, sigurnijom varijantom. Rezervisale smo hotel(čić) na obodu grada (što – zbog blizine metroa – nije predstavljalo problem), ali bismo sledeći put svakako razmotrile rezervacije preko AirBnB-a budući da na taj način takođe možete naći povoljan, a veoma pristojan smeštaj i to na odličnoj lokaciji.
Za izlete van Bakua (okolina Bakua i oblast Kuba) kontaktirale smo “TES tour” agenciju – moguće je da rezervišete termin putem mejla, a da plaćanje izvršite na licu mesta (na dan izleta).
Od Bakua do Tbilisija putovale smo noćnim vozom (voz 37; ukoliko putujete od Tbilisija ka Bakuu, onda je to voz 36 :)) – to je vrlo jeftin i udoban (ali i bezbedan) vid prevoza između dve zemlje. Voz polazi uveče, a stiže u Tbilisi pre podne. Karte možete kupiti preko interneta (https://ticket.ady.az/en), najranije dve nedelje pre datuma putovanja. Karte je potrebno podići na železničkoj stanici, najkasnije sat vremena pre polaska voza (nakon online kupovine, na mejl adresu će vam stići samo potvrda o kupovini, ali ne i karte). Prilikom online rezervacije na pomenutom sajtu, kao mesto polaska odaberite Baku-Pass, a kao mesto dolaska Tbilisi-Pass (što označava železničke stanice u Bakuu i Tbilisiju). Možete da birate između različitih vrsta karata, tj. različitih vrsta spavaćih kola. Prva klasa (oznaka SV – “spalny vagon”) podrazumeva kupe sa dva ležaja, a cena karte je oko 28 EUR po osobi. Cena karte u drugoj klasi sa oznakom KP (kupe sa 4 ležaja) je oko 17 EUR po osobi, dok karta sa oznakom PL (vagon sa 54 ležaja) košta oko 12 EUR po osobi. Detaljniji opis putovanja ovim vozom možete naći u našem tekstu o Gruziji.
Za ulazak u Gruziju, nije vam potrebna viza. I ovde taksi važi za veoma jeftino prevozno sredstvo, a ho(s)teli su uglavnom privatne kuće pretvorene u smeštajne jedinice – samo što je u Gruziji sve jeftinije nego u Azerbejdžanu 🙂 I ovde smo – kao i u Bakuu – rezervisale hotele. Kao što smo pomenule u tekstu o Azerbejdžanu, prilikom rezervacije bilo bi dobro voditi računa o tome koji jezik govore vlasnici. (Ukoliko govorite ruski, nećete imati problema u komunikaciji (pre i/ili tokom boravka); međutim, ako se oslanjate na engleski, onda možete biti u problemu… Engleski je slabo zastupljen čak i među mlađom populacijom.)
Što se izleta tiče, mi smo ih unapred rezervisale (kod agencije “Visit Georgia”). Izlete je potrebno rezervisati što ranije možete budući da agencije sarađuju sa određenim brojem vodiča, a može se desiti da oni budu “rasprodati”. U tom slučaju, ostaje vam samo opcija da na izlet idete sa vozačem (dakle, da vam se obezbedi samo prevoz do određenih destinacija), ali problem je što vozači uglavnom uopšte ne govore engleski (ako govorite ruski, onda vam to možda i neće predstavljati problem :)). Ponuda izleta je zaista velika i u to ćete se uveriti kad stignete u Tbilisi – na svakom ćošku ćete naići na reklame raznih turističkih agencija koje prilično jeftino nude svoje usluge. Međutim, pitanje je kakav kvalitet usluge ćete dobiti. Zato je naš savet da se pred put makar informišete o različitim agencijama i njihovim ponudama.
Od Tbilisija do Kutaisija možete stići autobusom ili “maršrutkom” (vrsta javnog prevoza, uglavnom u vidu kombija). “Georgian bus” zapravo ide aerodroma u Kutaisiju, ali vozaču (koji uglavnom ne govori engleski :)) možete napomenuti da idete do grada pa će vam on reći kada da izađete (autobus se uglavnom zaustavlja na autobuskoj stanici koja je udaljena od centra grada). Red vožnje i cene karata možete pronaći na njihovom sajtu – kartu je moguće kupiti u autobusu (u septembru je koštala oko 20 GEL, tj. oko 7 EUR po osobi, u jednom pravcu). Međutim, ako niste kupili kartu putem interneta, važno je da na stanicu stignete oko sat vremena pre polaska (autobus polazi sa Puškinovog trga) – mi smo putovale autobusom koji je kretao u 9h ujutru: već u 8:15 stvorila se gužva, a oko 8:30 vozač više nije nikog mogao da pusti u autobus jer su sva mesta bila popunjena, te je krenuo i 5 minuta pre predviđenog termina za polazak.
Pretpostavljate već – i u Kutaisiju važi pravilo da je taxi preporučeno sredstvo prevoza 🙂 Međutim, imajte na umu da vam je – ukoliko ne govorite ruski – komunikacija prilično otežana. Stoga – ako imate nameru da stignete na aerodrom na vreme – možda je bolje da unapred rezervišete prevoz: ili “Georgian bus” (dolazi na adresu) ili transfer preko smeštaja u kom ste odseli (obično naplaćuju 10 EUR po pravcu, nezavisno od broja putnika).
Wizzair leti iz Kutaisija za Larnaku – cena karte za let u septembru kretala se oko 50 EUR po osobi (bez čekiranog prtljaga). Smeštaj smo rezervisale preko AirBnB-a (divan stančić u centru, nedaleko od plaže), a vlasnik stana nam je besplatno obezbedio prevoz od i do aerodroma.
Od Larnake do Beograda takođe leti Wizzair – cena karte u tom periodu bila je oko 50 EUR po osobi (takođe bez čekiranog prtljaga). Inače, aerodrom je u neposrednoj blizini grada (svega 10-ak min vožnje kolima iz centra), a do njega ide i gradski prevoz. Polazna stanica autobusa (i gradskih i prigradskih) je na glavnoj plaži (Finikoudes) i tamo ćete naći i red vožnje (a za to možete konsultovati i sajt http://www.cyprusbybus.com/default.aspx). U zavisnosti od toga gde ste smešteni, možete sačekati odgovarajuću autobusku liniju koja će vas odvesti od/do aerodroma – cena karte u septembru 2018. bila je oko 1.50 EUR po osobi (za jednu vožnju).