Malaga (uz posetu Marbelji)
Ovo je deo našeg putovanja kroz Andaluziju, u okviru naše ture Španija-Gibraltar-Portugal.
Malaga je grad na obali Sredozemnog mora, oko 200 km udaljena od Sevilje i oko 160 km od Kordobe. Sa nešto manje od 600.000 stanovnika, spada u naseljenije gradove u Španiji (druga po veličini u Andaluziji, posle Sevilje). Kroz Malagu protiču dve reke – Gvadalmedina i Gvadalorse (obe se ulivaju u Sredozemno more) – a grad okružuju planine. Zahvaljujući takvom geografskom položaju, klima je veoma blaga.
Na tlu današnje Malage, najpre su Feničani (pre 3.000 godina) osnovali naselje pod imenom Malaka. Potom su na tu teritoriju došli Grci, pa Kartaginjani. U III veku p.n.e., Rimljani su potisnuli Kartaginjane da bi u VIII veku Mavari preoteli vlast od Rimljana, koju su potom morali ustupiti Katoličkim kraljevima krajem XV veka.
Danas je Malaga izuzetno važan turistički, ali i poslovni centar. Poznata je i kao rodno mesto slikara Pabla Pikasa i glumca Antonia Banderasa :).
Šta videti u Malagi?
Naš obilazak grada započeo je šetnjom kroz Avenida de Cervantes: pored parka Pedra Luisa Alonsa, gradske većnice (upečatljiva neo-barokna zgrada, sa žutom fasadom, sagrađena 1919. godine), Španske banke (bela neoklasična zgrada podignuta 30-ih godina prošlog veka), Rektorata Univerziteta u Malagi (zgrada u neo-mudehar stilu, izgrađena 1923. godine, u kojoj je do sredine 80-ih bila smeštena pošta)… Sa druge strane ulice nalazi se gradski park, na površini od 33 hektara. Park je pravo blago za ljubitelje botanike – u njemu se nalaze biljne vrste sa pet kontinenata.
Ako iz Avenide de Cervantes skrenete u bilo koju ulicu desno (preporučujemo da to bude ona posle Rektorata, koja će vas odvesti do Muzeja lepih umetnosti), naći ćete se u kulturno-istorijskom srcu grada. Obilazak možete započeti posetom ostacima rimskog pozorišta – ulaz je slobodan, a lokalitet je za posetioce otvoren od 10h.
Pozorište je izgrađeno u I veku p.n.e. i predstavlja najstariju građevinu u Malagi. Kada su Mavari zauzeli grad, koristili su ovaj lokalitet kao izvor građevinskog materijala za tvrđavu Alkazabu – pozorište se nalazi u njenom podnožju, a rimski stubovi i danas čine sastavni deo tvrđave.
Kada ste već tu, možete se odmah zaputiti i u obilazak Alkazabe, što vam toplo preporučujemo. Cena ulaznice koja uključuje posetu i Alkazabi i utvrđenju Gibralfaro iznosi 3,55 evra (cena iz avgusta 2017). Nedeljom posle 14h, uzlaz je besplatan.
Alkazabu (Alcazaba – naziv izveden od arapske reči koja označava utvrđenje) su izgradili Mavari početkom XI veka. To je zapravo palata-tvrđava, podignuta na brdu u centru grada, sa pogledom na luku (da, imaćete divan pogled na grad dok budete obilazili ovo utvrđenje :)). Za posetu Alkazabi biće vam potrebno najmanje sat vremena – važno je da budete u udobnoj obući (naročito ako planirate i posetu Gibralfaru). Nije reč samo o tome da vas očekuje pešačenje, nego da je teren u nekim delovima „zahtevan“ (neravan, pod nagibom…).
Sem divnog pogleda na grad, sa zidina Alkazabe, ovo utvrđenje će vam ponuditi uživanje u prekrasnim malim vrtovima, u lepoti mudehar arhitekture prošarane rimskim uticajima (poreklom iz rimskog pozorišta :)), u zanimljivim tavanicama pojedinih delova palate… Nama su se najviše dopale kamene kapije i lukovi – kao da prolazite kroz muzej sa umetničkim delima od kojih svako zrači hipnotišućom lepotom.
Ako ste već obišli Alkazabu, onda bi valjalo obići i Gibralfaro :). No, morate se pripremiti za mnogo ozbiljnije pešačenje – uspon do utvrđenja prilično je strm, ali će vam više teškoća prirediti pri silasku jer su pojedini delovi kaldrmisane staze klizavi zbog uglačanog kamenja. Ne zaboravite da se opremite vodom i/ili hranom – ako vam zatreba, nećete imati gde usput da je kupite. Ukoliko ipak niste raspoloženi za ovakvu avanturu :), do utvrđenja možete stići taksijem ili autobusom.
Istorija ove građevine datira još iz vremena Feničana i Rimljana, ali je tek u XIV veku, za vreme dominacije Mavara, ona dobila funkciju utvrđenja (za odbranu Alkazabe), kada je značajno proširena i ojačana. Pored dobro očuvanih ostataka tvrđave (odbrambenih zidina, kula, skladišta, pomoćnih zgrada…) koji su ušuškani u zelenilo borova i eukaliptusa, svakako vredi posetiti i „interpretacijski centar“ koji će vam otkriti i pokazati istoriju ovog zdanja. U centru ćete videti postavku koja slikovito prikazuje razvoj vojnog utvrđenja kroz vekove – videćete kako su izgledale uniforme vojnika iz svake epohe, koje oružje su imali na raspolaganju, kako su utvrđenje i njegovo okruženje tada izgledali…
Sa zidina Gibralfara pruža se odličan pogled na grad – naročito na koridu (Plaza de toros de La Malagueta), koju tako možete najbolje sagledati u punom sjaju.
Ako vam je dosta šetanja po zidinama…
…vratite se u srce grada :). Možete obići Pikasov muzej, smešten u staroj vili (El Palacio de Buenavista). U muzeju se nalazi preko 280 eksponata – Pikasovih dela koje su donirali članovi umetnikove porodice. (Sve detalje možete naći na zvaničnom sajtu.) Pored muzeja, postoji i Pikasova fondacija (Fundación Picasso), na Trgu milosrđa (Plaza de la Merced), u kući broj 15, u kojoj je 25. oktobra 1881. rođen Pablo Ruiz Pikaso. (Detalje možete pronaći ovde.)
Jedna od znamenitosti grada svakako je i “jednoruka”, “sakata” katedrala (La Manquita) – nazvana tako jer joj nedostaje južni toranj. Izgradnja ove renesansne i barokne katedrale započela je 1528. godine, a završena je tek krajem XVIII veka. Prvobitno su planirana dva tornja, ali je zbog nedostatka novčanih sredstava završen samo jedan.
Pored obilaska istorijskih i kulturnih znamenitosti, nemojte propustiti da uživate u parkovima Malage ili u šetnjama kroz ulice njenog srca ili da se spustite do luke…
A sladoled?
Kako govoriti o Malagi, a ne pomenuti čuveni sladoled?! 🙂 Naravno, u pitanju je malaga ukus – sladoled sa istoimenim likerskim vinom i suvim grožđem. Teško je reći gde tačno da ga kupite i probate (jer je izbor širok), ali vodite se jednostavnim pravilom – poslastičarnica ispred koje je najveći red, vrlo verovatno nudi najbolji sladoled :).
Od mesta na kojima možete predahnuti uz “piće i iće”, preporučujemo “El Pimpi” – lako ćete ga prepoznati po tufnastim šoljama kao deokoraciji :). To je bio naš izbor za doručak – izvrsni sendviči (2,70 evra za sendvič sa šunkom/sirom) i kafa sa mlekom (1,5 evra) – u prijatnoj letnjoj bašti.
Iz Malage do Marbelje
Marbelja – čuveno turističko mesto – udaljena je nešto više od 60 km od Malage. Da bismo stigle do nje, najpre smo koristile preporučenu rutu autoputem AP-7. Njime se stiže nešto brže, ali se plaća putarina (tada je iznosila oko 5 evra). Međutim, prilikom povratka smo koristile put A-7 (poznat i kao “Autovia del Mediterráneo“) koji nam je pružio izuzetnu priliku da uživamo u prekrasnom pogledu na more, skoro tokom čitave vožnje. Kao bonus – putarina se ne plaća :). (Taj put smo ubuduće stalno koristile prilikom obilaska mesta na obali.)
Kola smo ostavile u garaži, u blizini plaže (ovde možete videte detalje o parkingu u Marbelji). Dakle, najpre odmaranje (pravac gradska plaža :)), a potom obilazak glavnih znamenitosti grada.
Plažu u Marbelji smo zamišljale kao mesto na kom čačkalica nema gde da padne, prepuno ljudi i glasne muzike :). No, dočekala nas je peščana plaža na kojoj smo komotno mogle da biramo gde ćemo se smestiti i na kojoj smo mogle da uživamo isključivo u zvucima morskih talasa.
Šta videti u Marbelji?
Nakon svega 5 minuta pešačenja od plaže (Playa De la Venus), stižete do istorijskog centra grada. U centru Starog grada nalazi se Trg pomorandži (Plaza de los Naranjos) – naravno, ne bez razloga tako nazvan :). Među bleštavo belim fasadama građevina koje okružuju ovaj trg, obratite pažnju na gradsku većnicu (renesansu zgradu iz XVI veka) i crkvu Ermita de Santiago (najstariju u Marbelji, izgrađenu u XV veku). U Starom gradu, pogled će vam sigurno privući i crkva Santa María de la Encarnación, iz XVI veka, izgrađena u baroknom stilu, sa veoma upečatljivo ukrašenim ulazom.
Stari grad u Marbelji će poslužiti kao vremeplov koji će vas vratiti u period od pre 400-500 godina. Zaputite se njegovim uskim i krivudavim ulicama, uživajte u pogledu na kuće bleštavih fasada, zastanite kod ostataka mavarskog zamka i odbrambenih zidina; a kad vam je potreban predah, svratite u neki od restorana i kafića, zavirite u neku od prodavnica i suvenirnica…
Ukoliko ste ipak više za „urbaniju i luksuzniju“ verziju Marbelje, onda se možete zaputiti „Zlatnom miljom“ (nekada put N-340). Ona se proteže od zapadnog dela grada (Plaza Monseñor Rodríguez Bocanegra – prepoznaćete ga po bakarnom tornju, po imenu El Pirulí) pa sve do marine Puerto José Banús. Šetnja ovom rutom će vas odvesti do luksuznih vila i hotela, prikazujući vam potpuno drugačije lice Marbelje (verovatno ono na koje svi najpre pomisle kada čuju ime ovog grada :)).
Više detalja o našem putovanju kroz Andaluziju možete saznati iz naših tekstova o Sevilji, Kordobi, Rondi i Tarifi. Tekstovi o preostalim destinacijama s ovog putovanja stižu uskoro 🙂











