Faro i Eštoi
Ovo je deo našeg putovanja kroz Algarve, u okviru naše ture Španija-Gibraltar-Portugal.
Faro je udaljen oko 300 km od portugalske prestonice, Lisabona, a oko 200 km od španske lepotice, Sevilje. Ukoliko u planu imate uglavnom istraživanje Algarvea, a ne „pravi“ letnji odmor 🙂 (tj. onaj u potpunosti ispunjen uživanjem na plaži), ovaj grad predstavlja odličnu „bazu“ za taj poduhvat. No, vrlo je verovatno da će vam Faro svakako biti usputna stanica, zbog aerodroma. U tom slučaju, ako na raspolaganju imate svega par sati, nije loše da ih potrošite istražujući makar stari deo grada (od aerodroma do grada možete stići autobusom broj 14 ili 16, za oko 20 minuta, a cena karte je 2.25 evra; takođe, možete koristiti i taksi – vožnja traje kraće od 15 minuta, a cena je oko 15 evra).
Faro se nalazi na obali, ali tu ipak nećete naći gradske plaže do kojih lako možete prošetati od smeštaja ili centra grada. Da biste stigli do neke od plaža u njegovoj okolini, potrebno je da se prevezete autobusom ili trajektom. U zavisnosti od toga kakve plaže volite, možete birati između:
- Ilha de Faro – savršeno mesto za porodični odmor; do nje možete stići redovnom autobuskom linijom; turistički je najrazvijenija, ali to takođe znači da je na njoj često velika gužva 🙂
- Ilha da Culatra – plaže na kojima nema gužve, a mesta se odlikuju dugom ribarskom tradicijom
- Ilha Deserta – skoro netaknuta plaža na kojoj možete uživati u miru; međutim, mana je to što nije u velikoj meri prilagođena turistima (npr. tamo ćete zateći samo jedan restoran); ona je najudaljenija od grada i do nje možete stići trajektom (45 min vožnje, 5 evra) ili gliserom (15 min vožnje, 10 evra)
Naravno, ako ste za već pomenuti pravi letnji odmor :), verovatno ćete kao krajnju destinaciju odabrati neko od popularnih letovališta kao što su Albufeira ili Lagoš.
No, da se vratimo samom gradu… 🙂

Šta videti u Faru?
Srce grada je svakako istorijski centar, stari grad (Cidade Velha). Oivičen je drevnim zidinama, a u njemu se nalaze gotska katedrala (Sé Catedral), trg Afonsa III (Praça Afonso III), biskupska palata (Paço Episcopal)…
- Katedrala: vrlo je verovatno da je crkva u XIII veku izgrađena na temeljima džamije koja je zapravo prvobitno bila paleohrišćanska bazilika; status katedrale dobila je u XIV veku, a stolećima je prolazila kroz različite građevinske poduhvate koji su menjali njen spoljašnji i unutrašnji izgled – nažalost, većina tih „poduhvata“ bila je neophodna usled ozbiljnih oštećenja (što tokom ratova, što usled prirodnih nepogoda, kao što je zemljotres koji je zadesio zemlju 1755. godine); danas, ona predstavlja mešavinu gotike, baroka i renesanse
- Gradska kapija (Arco da Vila): ova barokna kapija, izgrađena početkom XIX veka, stoji na mestu originalne srednjevekovne kapije koja je razorena usled velikog zemljotresa 1755. godine; s unutrašnje strane zidina, i dalje je moguće videti delove prvobitne kapije
- Crkva Karmo (Igreja do Carmo): ovu lepu baroknu crkvu prepoznaćete po dva tornja i žuto oivičenim prozorima; ukoliko kročite u nju, sigurno će vas očarati umešnost onih koji su drvo i zlato pretvorili u prava umetnička dela koja je krase; međutim, veliki broj turista odlazi u ovu crkvu ne zbog njene bogate i očaravajuće unutrašnjosti, nego zbog druge, „mračnije“ turističke atrakcije – kapele kostiju

- Kapela kostiju (Capela dos Ossos): kosti preko hiljadu karmelićanskih monaha pohranjene su u ovoj kapeli, ali – ma koliko to čudno zvučalo – i iskorišćene za njenu dekoraciju; lobanje šupljeg pogleda podsećaju i opominju na prolaznost života…
- Portugalski pločnici (calçadas portuguesas): ovo svakako nije specifično samo za Faro, ali će vam svakako „zapasti za oko“ ukoliko Portugal posećujete po prvi put; pločnici su uglavnom u formi mozaika, najčešće crno-beli, ali možete ih naći i u boji; teme su raznorodne: geometrijske šare, slika životinja, ali i portreti (kao što je portret kraljice Elizabete Aragonske, u Koimbri)

Ako se otisnete nedaleko od samog grada…
…i to svega 10 kilometara severno, doći ćete do zanimljivog gradića po imenu Eštoi (Estoi). Do njega možete stići redovnom autobuskom linijom, po ceni povratne karte od oko 7 evra (red vožnje možete pogledati ovde, a detalje na zvaničnom sajtu prevoznika), a ako idete kolima, ne bi trebalo da imate problema sa parkingom – mi smo bez problema našle mesto na kom smo mogle ostaviti automobil dok smo razgledale znamenitosti ovog gradića. Odlazak do ovog malog mesta možete pretvoriti u lep izlet za koji vam je dovoljno nekoliko sati.
Mi preporučujemo dve glavne znamenitosti:
- bivša palata koja je pretvorena u hotel (Palácio de Estoi): ono što prvo privlači pažnju jeste njena upečatljiva ružičasta fasada, a potom će vam pogled privući portugalski „azuležosi“ (plavo-belo oslikane pločice) na zidovima njenih vrtova. Ova rokoko palata s kraja XIX veka do skoro je bila u veoma oronulom stanju, ali joj je vraćen prvobitni sjaj i pretvorena je u luksuzni hotel. Iako niste gost hotela, možete slobodno ući i obići svaku prostoriju u prizemlju, ulaz je potpuno slobodan 🙂

- ostaci rimskog grada (Ruínas Romanas de Milreu): ovaj arheološki lokalitet se nalazi izvan gradića Eštoi, a ako se odlučite na šetnju do njega, biće vam potrebno svega 10 minuta da biste stigli 🙂 Lokalitet je zatvoren ponedeljkom, a cena ulaznice je 2 evra. Ostaci drevnog rimskog grada pružiće vam uvid u to kako je izgledao život na tom mestu na početku naše ere (procenjuje se da začeci naselja potiču iz I veka, dok se grad razvijao u II i III veku).

Sem ovih turističkih atrakcija, toplo preporučujemo šetnju gradom koji će vam preneti izvorni duh Algarvea – način života koji je u većem delu ove regije postojao pre nego što se rascvetao turizam… Videćete žene koje pomno posmatraju dešavanja na ulici – bilo da stoje ispred svog dvorišta, u grupicama, ili da pažljivo motre sa svog prozora; zapazićete starije muškarce u kafanama koji ili žustro raspravljaju o aktuelnim društveno-političkim temama ili mudro ćute pokraj polu ispijenih čaša; a najverovatnije je da – ako gradić obilazite u letnjem periodu – nećete čuti ništa sem svojih koraka i ponekog automobila, dok sve miruje pod vrelinom portugalskog sunca…
